Kako do Interneta u Srbiji?
Najkraći odgovor: Nikako.
Malo duži odgovor: Pa zaaaaaaaajbano, ne znam,
mooooooožda, ali teško. (češ-češ po glavi)
Hoćete dugačak odgovor koji sve objašnjava?
Vežite se, polećemo...
Ambijent je sledeći: veći deo svog vremena
provodim u Beogradu na prinudnom radu, da ne kažem studijama. Imam
tu čast da kažem da sam jedan od prvih ljudi u Srbiji koji je
koristio ne-dial-up internet, jer sam već u februaru ili martu 2005.
uveo adsl u stan u kome sam živeo. Kako god, šetao sam se po raznim
stanovima, provajderima i servisima na relaciji adsl-kablovski. Sve
bez mnogo muke.
Sad sam apsolvent i, kako je prošao ispitni rok,
rešio sam da sledeća 3, 4 meseca provedem kući. A tamo situacija
sledeća: Moji imaju uveden adsl, ali ja ne živim sa njima već dve,
tri godine, već sam na drugom kraju grada, imam stančić u kući
gde žive i moj ujka i moj deda. Stan k'o stan – ima telefon, ima
struju, ima vodu, ima kanalizaciju, ALI! nema uveden Internet. Nije
mi ni trebao jer sam tu provodio godišnje najviše dva meseca, i to
nikako iz jednog cuga.
Cela ova priča bi bila manje bolna da živim u
Bajinoj Bašti, Donjem Milanovcu, Alibunaru ili Dimitrovgradu. Ne
nipodaštavam ja nikoga, ali je činjenica da su to gradići sa 4, 5
hiljada stanovnika, udajljeni od Beograda (svemoćne tačke
konvergencije sveg kapitala koji se sliva u Srbiju) u broju
kilometara koji se piše sa tri cifre, jednostavno, “unutrašnjost”
u svom najtipičnijem izdanju. Jok. Ja živim u Smederevu, u jednom
od najvećih gradova u Srbiji, u gradu koji je na jebenih 40
minuta vožnje od centra Beograda. U gradu gde moje muke počinju :) (Dalje)