Četiri slepca i slon

Kao mali sam voleo da čitam, između ostalog, i bajke. Volim ih i sada, kao veliki, mada su pojmovi "veliki" i "mali" vrlo relativni. Među posebno omiljene zbirke bajki spadalo je nekoliko knjiga koje su još moja majka i moj ujak dobili kao mali. Reč je o starinski lepo ukoričenim knjigama bajki iz različitih delova sveta. Cela serija je imala, ne znam, 100, 200 knjiga, ali ove koje su se vrtele u našoj porodici su bile samo njen mali deo, svega 5, 6 komada. Bajke sa Aljaske (eskimske bajke), bajke doseljenika u Ameriku, indijske bajke, uzbekistanke bajke, pakistanske bajke...

Među tim bajkama se nalazi i bajka o četiri slepca i slonu. Spada u onih 5% bajki koje su mi ostale u sećanju, zbog toga što je reč o jednostavnoj i kratkoj priči. Srećan sam zbog toga jer tek sada, kada sam porastao, shvatam njenu genijalnost. (Dalje)


"Srećan mi.... ŠTA???"

Osmi mart???

To mu dođe kao, mis'im ono, neki fazon. Isto kad je bio i čuveni Dan zaljubljenih. Čuj "bio". Biće opet tako sledeće godine. I za Osmi mart, i za Dan zaljubljenih. Kao što je već godinama unazad.

Sad su naše žene i devojke, kao, moderne, urbane i zajbane, pa više ne padaju na te fore. Koliko puta svakog 14.02. ili 08.03. čujem ili pročitam čuvenu rečenicu: "Ako me ne voliš i poštuješ svakog dana u godini, pa ne moraš ni tog jednog!" Au, ala smo nadrndani i ozbiljni. Razumem da to kažeš nekome ko te cele godine ignoriše, ili se ponaša kao skot prema tebi, ali to čini samo određeni procenat, nikako svi muškarci u vezi. Ne vidim potrebu za arogancijom. Ako te volim i poštujem tokom cele godine, koji je problem ako praznik iskoristim kao razlog/povod/inspiraciju da te tog dana volim "malo više" nego obično?

Jebote, baš mi ide od ruke da sve nabacam "zbrda - zdola" :) (Dalje)


Tehnika nas iskvarila, njojzi hvala

Pozdrav, pozdrav svima na severnoj i južnoj Zemljinoj polulopti, pozdrav! Oduvek sam voleo da kradem taj pozdrav koji je Lane Gutović koristio kao Pustolov. Ne zato što zaista pozdravljam severnu i južnu poluloptu, kao greeting the whole world the hippie way, već je Pustlov bio jednostavno kul :)

Noćas sam imao jedno zanimljivo iskustvo. Što bi se reklo, nas nekoliko blejali na gajbi kod drugarice. Sedeli smo, cirkali smo pivo, nije da smo se ponapijali i nadrogirali – sedeli smo, pili pivo, pričali... i gledali crtaće. Ne, nismo gledali Simpsonove i Futuramu, nismo gledali South Park, nismo gledali mange i hentai porniće, jok. Gledali smo Duška Dugouška! Nekako se, u nekom trenutku, neko setio da pokaže ostalima neki dojajan klip na JuTubetu, a onda se neko drugi setio da pokaže neki drugi, pa je neko treći našao Duška Dugouška. Ne što je našao Duška per se, već je reč o crtaću sa našom starom sinhronizacijom, gde su glasove vadali Nikola Simić, Đuza Stoiljković i mnogi drugi dobro poznati, ali davno zaboravljeni glasovi koji su nas istog trenutka vratili u detinjstvo. Da, posle tog crtaća smo pustili neku drugu epizodu Duška Dugouška, pa neku treću, pa X-tu... Nakupilo se tu, bogme, nekoliko sati gledanja Duška Dugouška. Sa jednim izletom na Šilju u lovu na tigra.

Neću sada da pričam o tome koliko smo se uživali i smejali, niti ću da pričam o tome kakvi su nekad bili crtaći, a kakvi sada, neću da patetišem o prošlim vremenima i detinjstvu, to su sve neke druge teme. Ne, juče su mi se desile neke stvari koje su mi do juče bile spojive samo u teoriji, ali ne i u praksi.

U čemu je, zapravo, stvar? (Dalje)


Lepše je bez petardi? Ma nemoj!

Nije me bilo gotovo dve nedelje, obaveze, obaveze, šta da radim... Elem, dobrodošli natrag u cirkus, naša današnja tema se tiče jednog drugog, većeg cirkusa koji se zove Republika Srbija, tj. nekih interesantnih fenomena koji se javljaju u tom cirkusu poslednjih nekoliko godina.

Ja sam stava da postoje ''dve'' Srbije, nazovimo ih istočnom i zapadnom, jasne su vam asocijacije, nadam se, ali takođe ne negiram ni postojanje ''nesvrstanih'', tj. onih koji kupe ono najbolje od obe (trudim se da i ja tu negde ostanem), ali možda i onih koji kupe ono najgore od obe.

Ovo što mi je privuklo pažnju tiče se zapadne Srbije. Građanske Srbije, Srbije prepune međusobne tolerancije, razumevanja, poštovanja tuđih razlika, ljudskih prava... Srbije prepune različitih nevladinih organizacija, grupa gradjana, komšijskih inicijativa, akcija besposlenih ljudi, nezadovoljnih ovih i onih...

I svi kao imaju svoje ideje, želje, stremljenja, jure sponzore (a da nemoju pojma kako se to stvarno radi, onako, po zapadnjački nazvano fundraising), pišu kao neke projekte (a da nemaju blage veze o project management-u), razbaciju se idejama, i svi srećni...

I sve je to divno. Sve je to čarno-bajno...

Tj. bilo bi da to kod nas nije otislo malo predaleko...

 (Dalje)