Lepše je bez petardi? Ma nemoj!

Published on 12/10,2008

Nije me bilo gotovo dve nedelje, obaveze, obaveze, šta da radim... Elem, dobrodošli natrag u cirkus, naša današnja tema se tiče jednog drugog, većeg cirkusa koji se zove Republika Srbija, tj. nekih interesantnih fenomena koji se javljaju u tom cirkusu poslednjih nekoliko godina.

Ja sam stava da postoje ''dve'' Srbije, nazovimo ih istočnom i zapadnom, jasne su vam asocijacije, nadam se, ali takođe ne negiram ni postojanje ''nesvrstanih'', tj. onih koji kupe ono najbolje od obe (trudim se da i ja tu negde ostanem), ali možda i onih koji kupe ono najgore od obe.

Ovo što mi je privuklo pažnju tiče se zapadne Srbije. Građanske Srbije, Srbije prepune međusobne tolerancije, razumevanja, poštovanja tuđih razlika, ljudskih prava... Srbije prepune različitih nevladinih organizacija, grupa gradjana, komšijskih inicijativa, akcija besposlenih ljudi, nezadovoljnih ovih i onih...

I svi kao imaju svoje ideje, želje, stremljenja, jure sponzore (a da nemoju pojma kako se to stvarno radi, onako, po zapadnjački nazvano fundraising), pišu kao neke projekte (a da nemaju blage veze o project management-u), razbaciju se idejama, i svi srećni...

I sve je to divno. Sve je to čarno-bajno...

Tj. bilo bi da to kod nas nije otislo malo predaleko...

Drevna ljudsko-pravna mudrost kaže da čovek treba da ima sva moguća prava sve dok ne ugrožava tuđa prava. I to zvuči, ovako, na papiru, sasvim lepo.

 

 

Šta mi imamo danas? Non-stop, na sve strane, po svim medijima, bilbordima, flajerima i drugim javnim glasilima svi trtljaju 'ljudska prava, ljudska prava'. I svi se nešto žale, svima nešto smeta, Albancima smetaju Srbi, Srbima smetaju Albanci, Albanci sebe zovu Šiptari, ali kad ih Srbin nazove Šiptar, to je pogrdno, radovcima smetaju pederi, pederima smetaju radovci, pederi se vredjaju kad ih zoveš peder, ali je okej da ih zoveš kvir, iako je queer pogrdan naziv za pedera na engleskom, Cigane su, do pre 40 godina, svi zvali Ciganima, dok Cigani nisu napravaili svoj prvi svetski kongres i doneli odluku da je, posle 500 godina, to pogrdno i treba da ih zovemo Romima, nepušači osnivaju društva za borbu protiv pušenja, pušači osnivaju društva za borbu protiv društva za borbu protiv pušenja, svi se nešto žale, svima nešto smeta, svako je, zaboga, ugrožen!

O kakvoj toleranciji mi onda pričamo? Pa ljudi su bili tolerantniji dok tolerancija nije počela da se toliko propagira na sva zvona. Kretenski? Jeste... Zato ovo i jeste cirkus, a ne država.

Auh, otišao sam ja daleko od onoga šta sam hteo da pišem. Ali nije bitno, ovako ste bar upućeni delom u neke od mojih frustracija :]

Slušam ja juče radio i čujem - pokrenuta akcija ''Lepše je bez petardi''.

Ako izuzmemo mogućnost klasičnog marifetluka sa novcem i nekim drugim stvarima, onako, ispod tezge, ideja OK. Ne bih da nabrajam, i sami ste, ubeđen sam, upoznati sa time kako i koliko se koriste petarde i druga pirotehnička sredstva, kao i posledice korišćenja istih u periodu godine koji sledi.

Šta je meni tu privuklo pažnju? Akcija ima za cilj da se po školama klincima drže predavanja kako i zašto su petarde loše. Idi, begaj! Sad će neko da ide da trubi deci kako je petarda zapaljiva i kako ona pravi bum-bum i kako mogu da stradaju prstići ili drugi delovi tela.

Zaboga, to je ravno držanju predavanja koje ima za cilj da ti objasni kako nije baš prijatno naslanjati se na uključenu ringlu. Okej, to treba objasniti detetu od 3 godine, ali ne deci koja idu u školu! Zar iko stariji od 20 godina zaista veruje da će se problem sa petardama tako, ne ukloniti, ali makar malo ublažiti?

Zatim, problem je u tim predavanjima što su to predavanja. Nisam nigde naišao na informaciju da će to biti radionice ili neki drugi kreativni vid edukacije ili informisanja. Jok, to će biti predavanja. To će se držati umesto časova odeljenske zajednice, umesto fizičkog, posle časova, na neki petnaesti način, nije bitno, ali ako tvrdiš da će ta predavanja sama po sebi držati pažnju klincima, i da će ti klinci slušati to sa željom da saslušaju, ili si licemer, ili si vrlo naivan. Okej, biće dece koja će to slušati - malih štrebera, mirne dece ili nekih drugih, ali to su, u glavnom, deca koja nisu ''problematična'', koja verovatno nisu ni pet petardi bacila u svom životu. Možda mislite da ovo lupam napamet, ali sam i ja bio učenik do pre 8, 9 godina i znam kakvo je stanje po školama, kako se održavaju časovi, kakvi su učenici, kakvi profesori...

Drugi problem je u roditeljima. Evo, ja sam želeo da bacam petarde kao mali. Nisam želeo da pravim sranja sa njima, ali sam želeo da ih bacam. Moji mi nisu dali. Jednostavno, nisu mi davali novac za to. Svi moji drugari (iz škole, komšiluka...) koji su kupovali po pet, šest stotina komada su bile osobe čije je roditelje bolelo uvo na šta njihova deca troše novac, šta rade van kuće, a i ako su znali da im se deca zezaju s petardama, najveće upozorenje koje su davali toj svojoj deci je bilo ''Sine, pazi'', a često ni toliko.

Treći problem, ono što me je i nateralo da napišem ovaj tekst je... Šta je sa jebenom državom i jebenim zakonima u njoj? Zar je nemoguće zakonom regulisati, čak i zabraniti prodaju i bacanje petardi? Zar je nemoguće udariti po novčaniku, postaviti i dići kazne u nebesa, vršiti zaplene robe i slati u pritvor? Zar će jebeno trtljanje u školi ''Deco, to je zapaljivo'' da spreči malog kretena od pre godinu ili dve da opet baci u autobus GSP-a petardu, pa da vozač sad ostane i bez drugog oka? Oko, ljudi! Ljudi gube prste, oči... Ako si retard i izgubiš prst jer si se kurčio pa nisi hteo da baciš iz ruke zapaljenu petardu, ko ti je kriv kad su glup. Sledeći put razmisli da li hoćeš sa devet da broj prstiju smanjiš na osam. Ali od tih petardi strada sve više i više ljudi koji nemaju veze sa tim! Kada kažem ''strada'', ne mislim samo na rane vidljive na telu.

I, pored svega toga, naši ljudi pišu projekte, jure sponzore, sprovode u delo ideju da poboljšaju i unaprede svoje okruženje, i zato organizuju predavanja po školama. Divno. Idilično. Građanska inicijativa. Informišimo decu. Slatku, milu dečicu koja ništa ne znaju i samo nas čekaju da im sve nacrtamo.

Da li ovde samo ja uočavam nepravilnost u tkanju prostor-vremena?


Comments

  1. 01/19,2009 | 23:27

    A jel', Sad Clown, što ti više ne pišeš?

    Ovo je fantastičan tekst. Počev od dela o toleranciji, pa do petardi i današnje dečurlije.

    A što se "profilakse" tiče, da sam nastavnik, vodila bih odeljenja u posetu urgentnom centru, pa da se nagledaju raznetih šaka i obogaljenih klinaca.

    Nego, šalu na stranu, čekam tvoj sledeći tekst. Ajde. On your feet, soldier! :)

  2. 01/20,2009 | 23:21

    Zašto ne pišem?
    Otkud znam. Kombinacija obaveza na faksu, zimovanja, praznika i ponovnih obaveza na faksu :]

    I činjenica da nisam dobio ni jedan komentar (osim sad ovog tvog) je pomislila da sam krenuo u pogrešnom pravcu sa blogom, pa me je, nakon svih onih gorepomenutih stvari, malo demoralisala :]

  3. 01/21,2009 | 21:32

    SC, komentari nemaju veze sa moralom. :) And there's no such thing as "pogrešan pravac" kada je blogovanje u pitanju. Drži se svog stava, svog stila i svoje filozofije - to je cela mudrost.
    Inače, WWW je pravo malo groblje blogova. Onih koje je neko otvorio, napisao tekst-dva i posle potpuno zanemario. Stvarno ne bih volela da se to desi i sa tvojim blogčetom.
    E, iz tog razloga, piši. Da se zna da imaš šta da kažeš. A komentari će doći. ;)

  4. 01/22,2009 | 22:05

    Jeste, normalno je da takve stvari reguliše zakon, ali svi smo svedoci toga koliko se zakon u Srbiji ne primenjuje... nema ko da ga primeni, ili ih jednostavno briga...

    I onda, ako ne mogu Vladine "organizacije" to da reše, onda možda i ima smisla pokušavati sa nevladinim... :) Šta ćemo... kad nam država nesposobna...

    Mene izluđuje recimo što u Nišu uveče svi parkiraju kako gde stignu, i to niko ne kontroliše, jer pauk služba noću izgleda ne radi. A tada je u stvari i najveći haos na ulicama! O usijanim glavama u besnim automobilima da ne pričam... luduju, a policije noću nema...

  5. 02/04,2009 | 04:28

    Slažem se sa tobom da treba narod da preuzme stvar u svoje ruke ako država nema nameru. Ali to treba uraditi iskreno, na pravi način i iz pravih pobuda, slažeš se? :)

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me